25.04.2009.

       Ne mogu da verujem! Prvo vlada Vojvodini ne da Ustavom zagarantovanih 7% sredstava iz budžeta Srbije, objašnjavajući da smatraju da ta odluka nije protivustavna, a sad kad su ucenjeni pretnjom Vojvođanskih stranaka da neće glasati za rebalans tog budžeta, daju im i više nego što im je Ustavom zagarantovano. Ko je ovde lud? Da li je ovo još jedan vladin marketinški potez? Kakav je to «dil» napravljen između Vojvođanskih stranaka i vlade i na čiju štetu? To ćemo saznati verovatno kasnije, a možda i nikad. Naš javni servis nam često daje informacije «na kašiku», a najčešće su to polovične informacije, tako da ne znam da li ćemo ikad saznati zašto vlada daje Vojvodini više nego što je Ustav obavezuje, koliko je to više, čime ima nameru da taj potez opravda u ovoj krizi i koga je od budžetskih korisnika zbog te «lake ruke» zakinula? To bi verovatno bila pitanja mnogih koji su danas čuli tu informaciju, ali mene najviše zanima zašto je vlada dozvolila sebi da uopšte pomisli da sme da prekrši Ustav. Ako Vojvodini po Ustavu sleduje 7% sredstava iz budžeta Srbije, to bi za vladu trebalo da bude «sveto pismo». Tako bi se vreme utrošeno u te bespotrebne pregovore iskoristilo za nužno rešavanje mnogih problema koje je ova kriza, bilo naša ili svetska, izbacila na površinu. Zašto gubiti vreme na nešto što je samim Ustavom zagarantovano? Ove vlade svi treba da se dobro pazimo. Danas je pokušala da Vojvodini zakine njeno Ustavno pravo, a sutra bi mogla da zavuče ruku u džep i građanima cele Srbije. Nedavno je nešto slično pokušala da učini kad je isprobavala puls građana, stidljivo puštajući u etar informaciju o svojoj nameri da udari porez na sirotinjske plate. Za sada nije u tome uspela, jer je bilo više nego očigledno da se puls građana veoma ubrzao, ali oprez nije na odmet, jer mogla bi to pokušati ponovo.

                                                                                            

 27.04.2009.

     Nije prošlo ni dva dana, a vojvođanskih “više od 7%» postaje tačno 7% budžetskih sredstava. Vlada  je, majčinskim rečima, pokušala da oraspoloži vojvođanske stranke, misleći da će oni na ono «više» nasesti i na takvu velikodušnost odgovoriti  bezuslovnom podrškom rebalansu budžeta koji vlada predstavlja kao slamku spasa za funkcionisanje države u ovoj «svetskoj» krizi. Možda je očekivala i zahvalnost u stilu: »Hvala, hvala, hvala, vrlo ste ljubazni, ma nije trebalo...» Ministarka finansija je konačno uspela da pročita Ustav Srbije i odlučila da ga ispoštuje. Blago nama kad Ustavom zagarantovano pravo zavisi od volje vladinih ministara!

     Taman pomislite da je naša ministarka konačno odlučila da ispoštuje Ustav, kad ono - šipak. Ispostavilo se da je, u stvari, samo premijer smatrao da Ustav ne sme da se prekrši i obećao, u pregovorima koje je vodio sa vojvođanskim strankama, da će Vojvodina dobiti savojih 7%. Ma, šta ima on da se meša? Ministarka odlučuje i tačka! Naravno da je ona bila suptilnija od mene. Ja sam samo sve ovo tako doživela. Ona je finim, nežnim rečima izjavila da su vođeni pregovori sa vojvođanskim strankama i da će oni sigurno dobiti tačno 7%, ali ne odmah, nego tek kad izglasaju rebalans budžeta (za svaki slučaj), a to će biti vrlo brzo, na što su svi pristali, tako da će novac za funkcionisanje Vojvodine dobiti u junu umesto u maju, što je isto. Pa baš teško da je isto! Najinteresantnije je to što su se ti razgovori vodili nekim nemuštim jezikom. Kako se čini, niko nikoga nije razumeo ili nije ni slušao. LSV je razumela da će novac u Vojvodinu stići odmah i da su se to dogovorili sa premijerom i ne znaju o čemu gospođa Ministarka priča, a stranka Mađarske manjine se još ne izjašnjava. Premijer bi verovatno sutra trebalo nešto da progovori u vezi sa svim tim, ali ako se to i ne dogodi, nikom ništa, ta on je samo premijer, predsednik mu još nije štiklirao govor! Ako Vojvodina odmah ne dobije svojih 7%, LSV neće podržati rebalans budžeta. Dobro sam čula, verujte! E, baš da vidim i to čudo! Sutra će vlada gospodo izvući iz rukava neki novi «omnibus» predlog i ništa od premijerovog obećanja, a znamo kako se završi sve kad se LSV-u pomene omnibus! Premijer  je obećanje dao samo u načelu, a sutra ćemo čuti pojedinosti na koje «nisu» pristale vojvođanske stranke, a na 7% neće ni pristati ako novac Vojvodina ne dobije odmah, zar ne?! Ljudi, šta bi sa Ustavom? Pa vi ste ga pravili! Hoće li neko nešto da radi? Nije valjda da vlada nema posla? Ameriku će da iz krize izvuče svinjski grip iz Meksika koji se, naravno, pojavio baš u susedstvu, a kako se brzinom zvuka teleportuje u Evropu, i ona će uspeti da se iščupa, Rusija će debelo profitirati od Evrovizije, pogotovo ako pobedi pesma iz Velike Britanije koja je, naravno, pobednička, a Srbiju, kako se sada čini, iz krize izvlači vojvođanskih 7% u budžetu. Ako to ne bude dovoljno, još uvek je tu «sitna boranija» koja bi, radi solidarnosti, sigurno pristala platiti porez od 6%. Zašto da ne? Ako vojvođanske stranke toliko vole Srbiju i daju čak 7% za spas od krize, narod je sigurno voli više pa će konačno dati 6%, naravno, u obliku poreza, ne zajma! Ako vam se nešto učinilo poznato, to je sigurno slučajno. Šta ono bi sa Ustavom? Pa kriza je!

29.04.2009.

Sve se završilo baš kako sam i očekivala. Neko bi rekao: “Tresla se gora, rodio se miš”. Međutim, nisam primetila da se nešto treslo niti da se nešto rodilo. To je samo trebalo tako da izgleda- režirani spocijalni efekti zarad stranačke reklame. Vojvođanske stranke su završile kratku obuku pripremljenu od strane vlade, specijalno za njih, a i malo su se izreklamirale, tek toliko da održe imidž stranaka koje brinu o vojvođanima. Baš je dobro ispalo! Sad smo sigurni da Vojvodina nema nameru nigde da ide. Svi ti strahovi o vojvođanskom separatizmu su samo marketinškog karaktera i vojvođanskim strankama su potrebni samo radi održavanja tenzije. Svi se oni, uostalom, jako dobro razumeju. Nisam se plašila da vlada neće moći da izglasa rebalans budžeta jer takva opcija nije dolatila u obzir. Trebalo je da se dogodi baš ovo što se i dogodilo jer su vuci pokazali tragove, a sve ovo gubljenje vremena sa mlaćenjem prazne slame je moglo biti izbegnuto da su naši političari upoznati šta piše u Ustavu koji su, inače, sami pisali.

  Već duže vreme je u toku kampanja nevladinih organizacija na teritoriji Srbije da međunarodnoj zajednici pokažu i dokažu da su Srbi rasisti. Prvo su u tu svrhu koristili Albance, a sad sve više koriste Rome. Počeli su od naziva kojim Srbi zovu Rome. Naziv Cigani se koristio toliko dugo da se u narodu ustalio. Mnogi nisu ni znali za naziv Romi. Nisam primetila da to Romima smeta dok to nisu izjavile nevladine organizacije. Ali ako je za Rome to uvredljivo, to je najlakše ispraviti. Iskreno, meni je lepši naziv Cigani. Koristi se u najlepšim pesmama koje pevaju i Romi i Srbi. Do dolaska nevladinih organizacija to nije bio nikakav problem, a sada su i te pesme izgleda postale rasističke. Mislim da bi trebalo da se sami Romi, radi rešavanja nedoumica, konačno obrate Srbima direktno, preko svih sredstava javnog informisanja i izjasne kako žele da ih oslovljavamo. Ja, lično, želela bih da znam da li im zaista smetaju pesme kao što su “Ciganka sam mala”, “Gatala mi Ciganka na travi” i mnoge druge ili pak filmovi u kojima se nazivaju ciganima, pa ćemo se zajednički potruditi da nekako ispravimo te tekstove, a filmove bi smo mogli preraditi ne bi li svima udovoljili. Bojim se da ćemo tako oskrnaviti najlepše pesme sa ovih prostora, ali ako je za viši cilj, kad se mora nije teško. Ako je to želja Roma Srbije, sumnjam da bi bilo kom normalnom Srbinu smetalo da im je ispuni. Naravno, kao što u svakom žitu ima kukolja, tako ima i kod nas. Pored nekih nevladinih organizacija ova tranzicija nam je uvezla i mlade naciste. Ako Nemci uspevaju da se izbore sa svojim mladim, a i sa starim nacistima iako mnogi u svojim domovima čuvaju slike svojih predaka, Hitlerovih saboraca, što ne bismo i mi. Mi tu borbu možemo lakše vojevati jer mi nemamo opterečujuću nacističku prošlost. Ovi novokomponovani nacisti na našim prostorima nemaju nikakva znanja o nacizmu, što je u mnogome krivo školstvo i nebriga društva. Romi i mi smo vekovima živeli zajedno i nikada nismo imali međusobnih problema. Mi se nismo mešali u njihov način života, niti oni u naš, čak smo im ponekad i zavideli na slobodi koju personifikuju. Da li su oni zavideli nama na robovanju civilizaciji i svim njenim pisanim i nepisanim normama? Sumnjam! Pod fašističkom kamom naši i njihovi preci su gubili svoje živote na isti način, pa mi nije jasno zašto bi neki mladi Srbin nosio nacističke simbole i sa ponosom sebe nazivao fašistom, nacistom ili neonacistom, pogotovo ako mu je možda pradeda spaljen u pećima nekog nacističkog logora širom Evrope kao što su Aušvic, Mathauzen ili bliže Jasenovac u Hrvatskoj, a bilo ih je i kod nas kao, recimo, Banjica ili Sajmište. Zašto bi toj usijanoj glavi smetali Romi, kad su i njihovi preci prolazili isti pakao. Međutim, ti mladi fašisti, nažalost i na svu našu sramotu, postoje i sve su krvoločniji. Možda bi čiščenje Srbije trebalo početi upravo od njih. Vlada bi morala da porazmisli o tome i da reaguje brzo kao što do sada nikad nije, ne bi li tako zaštitila ne samo Rome ili druge nacije u Srbiji već i samo srpstvo. 
  Međunarodna zajednica izgleda da voli da povremeno stvara nove državice na koje može imati uticaj. Ako je sada rešila da pomogne Romima, umesto što ih koristi zarad sopstvenih interesa, što ne proba da Rusiji, koja na svojoj teritoriji ima mnogo Roma, oduzme samo malo teritorije i tako Romima napravi prvu romsku državu? Problem je jedino što bi ta država nužno bila siromašna jer ni ruskim građanima nije lako, mada sumnjam da međunarodna zajednica ima baš toliko smelosti. Ne klonite duhom, gospodo! Predlog ima alternativu! Mislim da niko na svetu, izuzimajući Englesku, naravno, ne bi imao ništa protiv da Amerika dobije još jednu zvezdicu na svojoj zastavi. Baš bi bilo interesantno i vrlo humano da Amerika dobije romsku zvezdicu. Možda bi joj ta zvezdica pomogla da opere ljagu sa svog imena, a i da lakše zadrži Teksas u svom sastavu. Kako sada izgleda, Teksašanima je toliko lepo da su poželeli da se odvoje od matice, a dodeljivanje samo nekoliko procenata teksaške teritorije Romima, sa svom silom koju je Amerika svojim Teksašanima već pokazala, sigurno bi sprečilo separatizam, ulepšalo zastavu, a i pokazalo svetu svu američku humanist i čovekoljublje, jer Romi nemaju svoju državu. Zamislite koliko bi problema bilo rešeno jednim potezom! Kad uveliko pomažu Albancima da dođu do svoje druge države, a čini se i treće, zašto ne bi pomogli Romima da dođu do svoje prve države. Pomogli su Jevrejskom narodu, zar ne!? To znači da odlično znaju kako se to radi, jer već imaju razrađen sistem. Znam da oni to mogu, pa oni sve mogu! Apelujem na Evropsku Uniju da podrži ovaj predlog i da uposli svoje stručnjake kako bi se bez nasilnih radnji i raznih akcija u stilu “Milosrdnog Anđela” obavio posao za dobrobit svih Roma sveta, a da Teksašanima ne zafali ni dlaka s glave. Apelujem i na Ujedinjene nacije jer bi Amerika za takav humanitarni potez međunarodne zajednice bila idealna. Ako nemaju dovoljno stručnjaka, rado čemo im poslati naše eksperte, ako ni zbog čega drugog, makar da nauče kako se pravi nova država, jer mi nemamo pisanih tragova u našoj baštini, suviše su nas često spaljivali, a ko zna za šta bi nam to moglo zatrebati. Treba stalno učiti i raditi na svom usavršavanju. 
  Tako svi Romi mogu da se dosele u svoju novu državu ako im je loše u ovim u kojima se sada nalaze. Lepo je kad imaš domovinu i možeš uvek da se osloniš na nju kad ti zatreba. Nisam baš sigurna da bi naši Romi, Romi koji žive u Srbiji, odmah pohrlili u tu novu državu. Između naša dva naroda nema mržnje, pa mi se čini da bi oni još dugo, dugo ostali sa nama i zajedno sa nama živeli ovde u Srbiji, pa kako nama, tako i njima. Za rešavanje zajedničkih problema treba strpljenje, a najviše volja i sigurna sam da je ima i kod njih i kod nas. Ako im se obezbedi domovina, oni nestrpljivi Romi bi imali alternativu, mada sam sigurna da bi se vrlo brzo vratili. Romska država treba da se stvori za one Rome koji je žele, kao što se i jevrejska država stvarala za one Jevreje koji su je želeli i nazivali je “obećana zemlja”. Pored toga što postoji Izrael, Jevreji žive i u drugim državama širom sveta, pa zašto ne bi mogli i Romi!? Bilo bi idealno ako bi imali domovinu koja, bar po definiciji, brine o njima! S obzirom na to da i ptice na grani znaju kako je nastala Amerika, mislim da Amerikanci neće imati ništa protiv ovog predloga, a vi!?

Aleksandra D.



           Pre izvesnog vremena jedan fakultetski obrazovan idiot, govoreći o maloletničkoj delikvenciji na televiziji, rekao je da je osnovno vaspitanje dece ključno za oblikovanje njihove ličnosti, a ono uvek izlazi iz kuće. Dakle, za ponašanje svoje dece, najviše su krivi roditelji. Niko od nas ne može da tvrdi da su roditelji loši ljudi, pa da su im zato daca loša, pogotovo kad vidite da su maloletni delikventi većinom deca dobrih roditelja i obrnuto. Mislim da sam otprilike tačno prenela izlaganje tog idiota. U suprotnom, parafraziranjem sam potrefila suštinu. (Dalje)


       Da bih mogla glasati na budućim izborima, od kojih danas neki od srpskih političara strepe, a neki ih priželjkuju, moram imati uvid u «ličnu kartu» svake stranke pojedinačno, odnosno, kratak osvrt na utisak koji su ostavili na mene od svog nastanka do danas. Posmatrajući srpsku političku scenu u globalu, dobijam utisak da su sve stranke iste, samo im se nazivi razlikuju. Svi su za ulazak Srbije u Evropsku Uniju (problematičan je samo način), za saradnju sa Haškim tribunalom, za borbu protiv kriminala i korupcije… Ipak, treba sagledati svaku stranku pojedinačno jer utisci mogu da prevare.  (Dalje)